C R O AT I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y - Z A G R E B - F o u n d e d 1 8 7 8 MUSEUM OF THE TOWN OF KAŠTELA SURROUNDINGS OF THE BAY OF KAŠTELA IN THE PAST C O N FE R E N C E Kaštela, 2017 H R VAT S K O A R H E O L O Š K O D R U Š T V O - Z A G R E B - U t e m e l j e n o 1 8 7 8 . g o d . MUZEJ GRADA KAŠTELA OKOLICA KAŠTELANSKOG ZALJEVA U PROŠLOSTI Z NA N S T V E N I S KU P Kaštela, 2017. god. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva Izdanja HAD-a Vol. 33 God. Year 2019 S. P. 1 - 320 Zagreb, 2020. ISSN 0351-8884 ISBN HAD 978-953-6335-19-0 ISBN MG KAŠTELA 978-953-7276-75-1 UDK/UDC 904(497.583Kaštela) I Z D A N J A H RVAT S K O G A R H E O L O Š K O G D R U Š T VA SVEZAK 33 C R O AT I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y E D I T I O N S VOLUME 33 Nakladničko vijeće: Editorial Committee: Sanja Ivčević, Iva Kaić, Tatjana Kolak, Ondina Krnjak, Daria Ložnjak-Dizdar Odgovorni urednici: Editors : Ivanka Kamenjarin, Domagoj Tončinić Prijevod: Translation: Marko Domljanović, autori/authors Lektorica: Language advisor: Jana Škrgulja Oblikovanje: Graphic design: Srećko Škrinjarić Nakladnici: Publishers: Hrvatsko arheološko društvo, Tomašićeva 6/4, 10000 Zagreb Muzej grada Kaštela, Lušiško Brce 5, 21215 Kaštel Lukšić za nakladnike / representing publishers: Jacqueline Balen, Ivan Šuta Tisak: Printed by: Tiskara Zelina d.d. Naklada: Print run: 300 primjeraka 300 copies CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001083512. Publikacija je tiskana uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH i Grada Kaštela. Sa d r ž a j / Contens Ivanka Kamenjarin Povijest arheoloških istraživanja u Kaštelima od kraja 19. stoljeća do osnutka Muzeja grada Kaštela Alberta Arena, Vedran Barbarić, Irena Radić Rossi Vranjic (Gulf of Kaštela) between the Late Early and the Middle Bronze Age (19th–14th century BCE) 9 21 Ivana Ožanić Roguljić Osvrt na tekstilnu proizvodnju u rimskodobnoj Dalmaciji 39 Marina Ugarković, Ana Konestra Stobreč – bedemi: pregled keramičkih nalaza s istraživanja 2012. godine 47 Sanja Ivčević Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije 65 Jure Margeta, Katja Marasović Interdisciplinarna istraživanja antičkog urbanog vodnog sustava Salone 81 Zrinka Buljević Salonitansko stakleno posuđe puhano u kalup 99 Tomislav Jerončić, Andreja Nađander Zaštitno arheološko istraživanje na prostoru Urbs orientalis antičke Salone u Ulici Stjepana Radića u Solinu 127 Mirjana Sanader, Domagoj Tončinić, Mirna Vukov Dva neobjavljena antička spomenika s otoka Brača 135 Irena Radić Rossi, Dave Ruff Roman ship in the Ager of ancient Salona: Preliminary results 145 Dražen Maršić, Josipa Baraka Perica Dijana lovkinja na reljefu iz Muzeja grada Kaštela 157 Daniela Matetić Poljak, Doroti Brajnov Botić Prilog poznavanju antičkih kapitela u privatnom vlasništvu u Kaštelima 167 Sa dr ž aj / Con te n s Dijana Žaja Zaštitna arheološka istraživanja rimskodobne nekropole u Kaštel Lukšiću 181 Dino Demicheli Neobjavljeni antički epigrafski spomenici iz stalnog postava Muzeja grada Trogira 197 Mate Parica, Kristina Horvat Kamenolomi Sv. Ilije 211 Tonči Burić Srednjovjekovne utvrde u Kaštelima (povijesno-arheološka skica) 223 Vedran Koprivnjak Sondažna arheološka istraživanja na lokalitetu ˝Sv. Mihovil˝, položaj Ivernić (Lavdir) u Segetu Donjem 237 Krešimir Kužić Astrognostički elementi na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima iz Dalmatinske zagore 259 Ante Alajbeg, Nebojša Cingeli Arheološka istraživanja splitskog Lazareta i baroknih bedema 281 Josip Dukić Dopisivanje don Frane Bulića na hrvatskom jeziku u njegovoj ostavštini koja se čuva u biblioteci Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu Anamarija Bralić Pavao Ergovac, život i rad u društvu Bihać 299 313 Predg ovor „Okolica Kaštelanskog zaljeva u prošlosti” naslov je znanstvenog skupa koji je u organizaciji Hrvatskog arheološkog društva i Muzeja grada Kaštela od 2. do 6. listopada 2017. godine održan u Kaštelima. Tema skupa vezana je uz prostor koji je nastanjen još od paleolitika, a tragovi prošlih vremena svjedoče o kontinuitetu naseljavanja. Okolica Kaštelanskog zaljeva i danas je gusto naseljena, a ostaci prošlosti vidljivi su na svakom koraku. Neka od arheoloških nalazišta ovog prostora poznata su i u širim okvirima te čine nezaobilazan korpus nacionalne kulturne baštine. Kroz nekoliko sekcija, tematski vezano uz povijesni slijed, održano je ukupno 36 predavanja i predstavljeno 5 postera. Za objavu u Izdanjima Hrvatskog arheološkog društva predan je ukupno 21 rad. Organizatori skupa ovim odazivom autora mogu biti zadovoljni, ali je velika šteta što za objavu nije ponuđeno više radova vezanih uz srednjevjekovnu tematiku, kojom ovaj prostor također obiluje. Osim samih predavanja skup je imao i svoj, tradicionalni, izlet kojim se zaokružio prostor oko Kaštelanskog zaljeva trabakulom „Rižana”, starim 150 godina, a koji je i sam spomenik kulture. Izlet je započeo vožnjom brodom iz Kaštel Lukšića prema Kaštel Sućurcu, gdje su ravnatelj Muzeja grada Kaštela Ivan Šuta i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu Sanjin Mihelić svečano otvorili izložbu „Tekuća arheološka istraživanja u Hrvatskoj”. Za sudionike skupa bila je to iznimna prilika da se u kratkom roku upoznaju ne samo s arheološkim novostima u okolici Kaštelanskog zaljeva nego i s arheološkim novostima u drugim dijelovima Hrvatske. Izlet brodom nastavljen je u Vranjic, Trogir te Resnik (Sikuli), nakon čega su sudionici skupa autobusom stigli u planinarski dom „Malačka”, gdje je organizirana zajednička večera. Ovom prilikom htjeli bi se zahvaliti Gradu Kaštela i Turističkoj zajednici grada Kaštela koji su obilato potpomogli kako samu organizaciju skupa tako i objavu 33. broja Izdanja HAD-a. Sa zbornikom radova pod naslovom „Okolica Kaštelanskog zaljeva u prošlosti” zaključujemo istoimeni skup u nadi da će oni pridonijeti nastavku istraživanja ovog prostora i objavljivanja rezultata tih istraživanja. Ivanka Kamenjarin Domagoj Tončinić 7 Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 64-65 SANJA IVČEVIĆ ALESIA FIBULE S TROKUTASTIM LUKOM IZ SALONE S OSVRTOM NA NALAZE TOG TIPA FIBULA NA PODRUČJU RIMSKE DALMACIJE UDK / UDC 904(497.583Solin):739”652” Izvorni znanstveni rad Primljeno: 5. 3. 2020. Sanja Ivčević Arheološki muzej u Splitu Zrinsko-Frankopanska 25 HR – 21000 Split sanja.ivcevic@armus.hr Fibule tipa Alesia pripadaju razdoblju 1. st. pr. Kr., vremenu formiranja kolonije Salone. Na području Hrvatske uglavnom ih nalazimo na priobalnom području, no zastupljene su i u unutrašnjosti. Premda su na raznim područjima Rimskog Carstva različito datirane, najranija pojava im se stavlja u prvu polovicu 1. st. pr. Kr., a najveća upotreba je u drugoj polovici 1. st. pr. Kr. U uporabi su do ranog, odnosno srednjeaugustovog doba, kada počinju prevladavati Aucissa fibule. U članku se obrađuju fibule Alesia tipa s trokutastim lukom pronađene u Saloni, dovodi ih se u odnos s nalazima na vojnim i civilnim lokalitetima u rimskoj Dalmaciji i smješta u širi kontekst nalaza Alesia tipa na prostoru Rimskog Carstva. Vrijeme kada su Alesia fibule točno dospjele na salonitansko i okolno područje ne može se odrediti preciznije od vremena trajanja pojedinog tipa budući da nam detaljne okolnosti nalaza nisu poznate i ne omogućuju preciznu dataciju. Stoga su, budući da povijesne okolnosti to dopuštaju, fibule mogle dospjeti u Salonu još od početaka širenja tipa što vrijedi i za nalaze iz ostalih urbanih centara u Dalmaciji kao i za područja koja su trgovinskim putovima bila povezana s njima. Za nalaze iz unutrašnjosti tipološka pripadnost fibula, povijesni kontekst (veća koncentracija i zadržavanje vojske, gradnja logora, a s tim povezan i veći priljev civila nakon vojnog pohoda 34. god) te okolnosti nalaza (grobne cjeline datirane u razdoblje od 35. god. pr. Kr.) govore u prilog dataciji u razdoblje Augustove vladavine. Ključne riječi: Fibule tipa Alesia, Salona, Dalmacija Alesia fibule su najranije fibule sa zglobnim mehanizmom igle1 kojima se pojava stavlja u razdoblje prve polovice 1. st. pr. Kr., a potvrđene su nalazima na prostoru čitavog tadašnjeg Rimskog Carstva, a i šire.2 Najveća koncentracija nalaza je na području sjeverozapadne Španjolske, Francuske i sjeverne Italije.3 1 2 U literaturi se u novije vrijeme za fibule tipa Alesia s trokutastim lukom najviše koristi naziv Alesia I prema podjeli S. Demetza koji je Alesia grupu fibula podijelio na dva osnovna tipa: Demetz Alesia I (s trokutastim lukom) i II (s razvedenim lukom). Odgovara tipu Feugére 21a (vidi bilj. 6). Činjenica da se radi o najranijem tipu koji je izrađivan isključivo sa zglobnim mehanizmom igle čini određivanje najranije pojave i geografske zastupljenosti tipa važnim i s aspekta proučavanja pojave i razvoja zglobnog mehanizma. Nalazi Alesia fibula javljaju se na širokom teritoriju od Kaspijskog jezera do obala Atlantika, južne Britanije, i samog juga Italije, ali ne u jednakom intenzitetu, a područje na kojem su zastupljene u značajnom broju ograničeno je rijekama Dunavom, Rajnom i Ebrom. Unutar tih granica najveća je koncentracija nalaza u određenim dijelovima Španjolske, Francuske i Italije. Pojedini tipovi Alesia fibule pokazuju ograničenu distribuciju koja je vidljiva usporedbom zastupljenosti pojedinih varijanti na određenim područjima (Meller 2012, str. 242, 243). J. Istenič je na temelju analize sastava metala slovenskih nalaza ukazala na razliku između primjeraka izrađenih u rimskim radionicama i onih u lokalnim (Istenič 2005a, str. 199 i dalje). 3 Za rasprostranjenost i zastupljenost tipa vidi: Ettlinger 1973, str. 89 (popis nalaza), karta 18; Rieckhoff 1975, T. 11; Feugère 1985, 65 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije Za taj tip fibule postoji znanstveni interes preko stotinu godina,4 a intenzivnije se proučavaju od sedamdesetih godina prošlog stoljeća,5 te je izrađeno više tipologija za razna područja.6 Uz zglobni mehanizam7 karakterizira ih luk izrađen od tankog lima, četvrtasti ili trapezoidni puni držač igle te završetak noge raznih oblika, koji je mogao biti dodatno ukrašen gumbastim zadebljanjima. Proučavanjem Alesia fibula izdvojen je veći broj tipova i varijanti na temelju različitog načina oblikovanja i ukrašavanja luka te završetka noge. Temeljem oblika luka podijeljene su u dva osnovna tipa te su u jedan tip izdvojene one s trokutastim lukom,8 a u drugi fibule kojima je luk razveden.9 Od dva navedena tipa prevladavaju fibule trostr. 301, sl. 38, str. 305, sl. 39; Demetz 1999, str. 163, bilj. 1019, karta 52; Erice Lacabe 1995, str. 101–107, karte 13–15; Meller 2012, str. 373-391, karte 32-50. 4 Meller 2012, str. 220-221. 5 Duval 1974; Ettlinger 1973, str. 89–92 (s popisom nalaza na temelju ranije literature); Rieckhoff 1975, str. 17–20 (popis nalaza str. 94–96). 6 Ovdje navodimo samo najvažnija djela (za iscrpnu literaturu i historijat istraživanja vidi: Meller 2012, str. 220, 221); M. Feugére tip Alesia u okviru svog tipa 21 dijeli na dvije osnovne forme s izdvojenim varijantama. U tip 21a koji ima četiri varijante, uvrštene su fibule s trokutasto oblikovanim lukom ravnih rubova, dok su one s razvedenim lukom izdvojene u tip 21b, te podijeljene u dvije varijante. Fibule trokutastog luka s kuglastim završetkom noge definira kao tip 22a (Feugère 1985, str. 229, tipološka tablica na str. 183). M. Guštin (1986, sl. 679–682, sl. 2; 1991, str. 43–45, sl. 23) je izdvojio tri varijante Alesia tipa s razvedenim lukom. U prvoj su one s lukom s četvrtastim i kružnim dijelovima luka, u drugoj varijanti su fibule s ovalnim proširenjima luka ukrašene kružnim probojima. Varijanta III odgovara tipu Feugére 11d (Feugére 1985, str. 181, 11d, 251), odnosno tipu Bodrež u tipologiji H. Mellera (2012, str. 238). S. Demetz (1999, str. 156–164) Alesia fibule dijeli u dvije grupe (I i II) obzirom na oblik luka, te na varijante prema ukrasu; R. Erice Lacabe je Alesia fibule s područja sjeveroistočne Španjolske izdvojila u 6 tipova (19.1–19.6) od kojih su neki podijeljeni u varijante (R. Erice Lacabe 1995, str. 91–97). Malobrojne nalaze iz Augste E. Riha definira kao tip 5.1 (Riha 1994, str. 110). M. Buora usmjerio je proučavanje uglavnom na nalaze na sjevernom jadranskom području (Buora 1999; Buora 2005). 7 Mehanizam za kopčanje igle je zglobni, a tuljac je uglavnom izrađivan savijanjem trakastog luka prema unutra, no javlja se i tuljac izrađen savijanjem prema vani te primjerci kojima je tuljac izrađen lijevanjem zajedno s fibulom (Erice Lacabe 1995, str. 91 i dalje; H. Meller 2012, str. 223). 8 Ettlinger 1973, str. 89-92; Feugère 1985, str. 299-311; Guštin 1991, str. 43–45; Erice Lacabe 1995, str. 91–111; Buora 1999, str. 106, 107; Buora 2005, str. 83-92; Gaspar 2007, str. 43. 9 M. Guštin je unutar svoje tri varijante fibula s razvedenim lukom izdvojio više tipova (Guštin 1986, str. 682, sl. 2; Guštin 1991, str. 66 kutastog luka kojima su rubovi mogli biti ravni ili blago zaobljeni kakve uglavnom nalazimo na području Francuske, dok su na ostalim područjima rjeđi.10 Na našem je području samo jedan primjerak fibule sa zaobljenim rubovima luka, a radi se o nalazu iz Burna.11 Luk je često ukrašen različitim, uglavnom geometrijskim, motivima izrađenima urezivanjem, utiskivanjem ili na proboj te rjeđe reljefnim ukrasom.12 Obzirom na zastupljenost tipa na području cijelog Rimskog Carstva o porijeklu Alesia fibula postoje različita mišljenja,13 a kao moguća područje nastanka navode se Španjolska, Italija i Francuska14 gdje su najbrojnije za43–45, sl. 23). M. Feugère (1985, tablica na str. 178, 183, str. 303) ih izdvaja u tip 21b (type dérivés d’Alesia), s dvije varijante (21b1–2) te donosi popis nalaza (str. 311) i kartu rasprostiranja 21b1 tipa (str. 305, sl. 42). R. Erice Lacabe ih (kao malobrojnu skupinu od dva primjerka) izdvaja u tip 19.3 (Erice Lacabe 1995, str. 94), a S. Demetz je grupu Alesia II kojom su obuhvaćene fibule razvedenog luka, podijelio na pet tipova: IIa-e (Demetz 1999, str. 160, 161). H. Meller izdvaja 6 grupa Alesia fibula (s brojnim varijantama). One razvedenog luka izdvojene su u grupu 6 koja obuhvaća pet tipova uglavnom podijeljenih u više varijanti (Meller str. 223, tipološka tablica 5). 10 S. Demetz (1999, str. 157, bilj. 974) navodi samo jedan nalaz zaobljenih rubova luka s područja sjeverne Italije (Oderza, Treviso) vidi: Callegher 1992, str. 29–52. 11 Fibula je pronađena 2007. god. u nasipu zemlje kojim se nivelirao teren unutar i uokolo amfiteatra i vježbališta koji su se nalazili zapadno od vojnog logora Burnum (Borzić et al. 2014, str. 205, kat. br. 39; Jadrić-Kučan, Zaninović 2015, str. 21–22, 80, kat. br. 3, T. 1.3). Radi se o rijetkoj varijanti koju karakterizira noga savijena prema luku sa završetkom u obliku ptičje glave, a H. Meller izdvaja u grupu 2, tip Orvieto, s tim da naša odgovara njegovoj varijanti 2 (fibule s otvorom na luku). Početak proizvodnje tog tipa je potvrđen prije sredine 1. st. pr. Kr. a traju barem do ranoaugustovog doba (Meller 2012, str. 249). Istom tipu i varijanti, budući da ima luk s uzdužnim otvorom, pripada još jedna fibula na našem području koja je pronađena u Osoru (Težak-Gregl 1982, str. 100, sl. 2.2). 12 Fibule koje nazivamo fibule s razvedenim lukom karakterizira raznoliko oblikovanje luka koji je u osnovi trakast s umetnutim pravokutnim i kružnim pločicama u raznim kombinacijama i takve se fibule definiraju kao poseban tip Alesia fibula, također s brojnim varijantama kao i one s trokutastim lukom; M. Feugére, 1985, str. 299; R. Erice Lacabe 1995, str. 92; H. Meller 2012, str. 223. 13 Za pregled raznih mišljenja vidi: Erice Lacabe 1995, str. 98; Meller 2012, str. 220–222. 14 A. Duval (1974, str. 75), iznosi mišljenje da su porijeklom hispanske, no ostavlja mogućnost italskog porijekla; E. Etttlinger (1973, str. 89–92) drži da su italsko-rimska forma; S. Rieckhoff (1975, str. 18) ih drži galskima; M. Vidal italskim (1982, str. 231), M. Feugère (1985, str. 304) i Erice Lacabe (1995, str. 98) za neke tipove drže da su proizvođeni na području Galije odnosno Španjolske. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 66-67 stupljene i najranije datirane,15 u vrijeme prije sredine 1. st. pr. Kr.16 Tip s razvedenim lukom (Demetz Alesia II) uglavnom se držao kasnijim od onih s trokutastim (Demetz Alesia I)17 no nalaz iz Alesije u sigurno datiranom sloju potvrdio je dataciju Alesia II tipa na ranije razdoblje, u vrijeme 1. polovice 1. st.18 Na nekim područjima temeljem tipoloških ili tehničkih karakteristika pretpostavlja se i lokalna proizvodnja19 te duža uporaba za neke tipove.20 Uporaba im je prvenstveno vojnička, a širenje tipa povezuje se s vojnom ekspanzijom Rima.21 Nalazi iz civilnog konteksta, osobito ženskih grobova22 i rustičnih vila, premda slabije zastupljeni, pokazuju da su ušle i u civilnu uporabu, te su ih vjerojatno istovremeno nosili i civili kao što je slučaj i s Aucissa fibulama.23 Nalaz iz sigurno datiranog konteksta iz Alezije koji pripada vremenu Cezarove opsade grada potvrda je da su ih nosili rimski vojnici u vrijeme galskih ratova.24 U upo15 Feugère 1985, str. 301, sl. 38; Erice Lacabe 1995, str. 102, karta 13; Buora 2005, str. 85, sl. 1; Demetz 1999, karta 53; Meller 2012, karta 32. 16 Feugère 1985, str. 306; Meller 2012, str. 249. 17 Problem kod datiranja tipa Alesia je taj što je puno veći broj nalaza iz naselja i svetišta (gdje je često teško datirati fibulu preciznije od vremena trajanja lokaliteta ili su pronađene u široko datiranom sloju) u odnosu na grobne koji su malobrojni. Istraživači su ponekad samo na temelju nalaza Alesia fibule postavljali dataciju u doba Augusta (Meller 2012, str. bilj. 407). 18 Brouquier-Reddé, Deyber 2001, str. 295, 298, kat. br. 48, T. 91. 48. 19 Feugère 1985, str. 300-302; Guštin 1986, str. 682, 683; Istenič 2005b, str. 198–199; Meller 2012, str. 248. 20 Za pregled datacijskih okvira na raznim područjima s literaturom vidi: Erice Lacabe 1995, str. 98–101; Demetz 1999, str. 156, 157; Meller 2012, str. 248-250. 21 Kako su pokazale analize nalaza u ranim rajnskim logorima; Rieckhoff 1975, str. 25, 26; Brouquier-Reddé, Deyber 2001, str. 298, 299, T. 91, 92. 62; Ocharan Larrondo, Unzueta Portilla 2002, T. 2. 10; Istenič 2005a, str. 81-83, sl. 5. 14, 15; Istenič 2005b, str. 189; Rinaldi Tufi 1996, str. 276, sl. 6; Buora 2007, str. 247, sl. 11; Poux 2007, str. 382, sl. 6, 9; Feugère 2015, str. 65. 22 O nalazima u grobovima vidi: Meller 2012, str. 242. Nalaz ženskog groba sa zastupljene tri Alesia fibule: Ammann, Castella 2013, str. 12-13, sl. 3. 23 Guštin 1986, str. 684; Demetz 1996, str. 208, 209; Buora 1999, str. 113, 114; Meller 2012, str. 242; Poux 2007, str. 381, 382. 24 Feugère 1985, str. 306; Brouquier-Reddé, Deyber 2001, str. 295, 298, kat. br. 48, T. 91. 48; Ocharan Larrondo, Unzueta Portilla 2002, str. 315, sl. 2; Meller 2012, str. 249; Istenič 2005b, str. 189. rabi su do ranog, najkasnije srednjeg Augustovog doba kada ih zamjenjuju Aucissa fibule.25 Na području Hrvatske Alesia fibule bolje su zastupljene na obalnom dijelu provincije Dalmacije, a javljaju se i u unutrašnjosti sve do Dunava.26 Pojava Alesia fibula na području rimske Dalmacije uglavnom se povezuje s Oktavijanovim pohodom 35/33. god. pr. Kr.27 Novi nalazi u dalmatinskim legijskim logorima Tiluriju i Burnu idu u prilog potvrdi teze o vojničkoj uporabi i širenju tipa.28 Osim u logorima zastupljene su i na ostalim lokalitetima rimske Dalmacije. Pronađene su u priobalnim gradovima primjerice Osoru,29 Saloni30 i Naroni,31 u zaleđu obale u Aseriji,32 i Milaševoj gomili u blizini izvora Cetine33 te na više lokaliteta u unutrašnjosti provincije na području današnje Bosne i Hercegovine ( Jezerine,34 Ribić,35 okolica Srebrenice,36 Debelo Brdo kod Sarajeva,37 Stolac,38 25 Rieckhoff 1975, str. 27, sl. 8; Gechter 1979, str. 78, T. 10; Istenič 2005b, str. 189, 190. 26 Buora 2005, str. 85, sl. 1; Dizdar, Tonc 2013, str. 60–62. 27 Guštin 1991, str. 43. 28 Tijekom arheoloških istraživanja koja se vrše unutar logora Tilurij u Gardunu kod Trilja pronađene su tri fibule Alesia tipa (Ivčević 2014, str. 170, 171 kat. br. 51, 52, T. 5. 51, 52; Ivčević 2017, str. 301, kat. br. 251, T. 15. 251). U logoru Burnum pronađene su dvije Alesia fibule; jedna u istraživanjima koja se vrše na prostoru amfiteatra i vježbališta uz logor ( Jadrić-Kučan, Zaninović 2015, str. 21, 22, kat. br. 3, T. 1.3), a druga se čuva u Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu bez preciznih podataka o okolnostima nalaza (Šeparović, Uroda 2009, str. 51, kat. br. 88). 29 Težak-Gregl 1982, str. 100. kat. br. 10–12, sl. 2. 1–3. 30 Ivčević 2002, str. 247, kat. br. 5, 6, T. I. 5, 6 str. 238, T. XIV. 127; Ivčević 2006, str. 226-227. kat. br. 6–8; Buora 2005, str. 87, T. II. 9. 31 Ivčević 1998, str. 199, kat. br. 1, str. 206, l. 1; Ivčević 2004, str. 235, kat. br. 1, str. 240, sl. 1; Šalov 2010, str. 361, kat. br. 3, str. 368, T. 1.3. 32 Ivčević 2009, str. 100, kat. br. 1, str. 107, sl. 1. 33 Marović 1959, str. 46, grob 31, sl. 30.1, str. 60, sl. 40. 3. 34 Marić 1968, str. 33, sl. 6.3, (grob 242), T. VI. 4 (grob 279); Busuladžić 2010, str. 135–136, kat. br. 32, 35. 35 Marić 1968, T. XVIII. 7, 31, 41; Busuladžić 2010, str. 135–136, kat. br. 33, 34. 36 Busuladžić 2010, str. 146, kat. br. 80. 37 Fiala 1895, T. VII. 9; Truhelka 1914, str. 34, sl. 33; Busuladžić 2010, str. 136, kat. br. 36. 38 Fiala 1895, T. II. 2; Patsch 1904, str. 48, sl. 19; Truhelka 1892, str. T. V.6; Busuladžić 2010, str. 145, kat. br. 76, 78, str. 182, kat. br. 228. 67 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije okolica Ljubuškog i Višići kod Čapljine).39 Namjera je u ovom članku dati pregled salonitanskih Alesia fibula s trokutastim lukom od kojih su neke već ranije objavljene, a uvrstili smo i nekoliko primjeraka s nepoznatog nalazišta koje se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu. Fibula iz Salone (kat. br. 1, sl. 1) ima sve karakteristike prema kojima je tip definiran; tuljac izrađen savijanjem prema luku, blago izvijeni trokutasti luk ravnih rubova, uzdignuti završetak noge i trapezoidni držač igle. Radi se o najbolje zastupljenom obliku u okviru tipa, a definira se kao tip Feugère 21a u koji su uvrštene fibule s trokutastim lukom (ravnih ili zaobljenih rubova), varijanti 21a140 (luk je kod ove varijante mogao biti neukrašen ili ukrašen urezivanjem ili utiskivanjem). Za taj tip se u Galiji pretpostavlja proizvodnja u više radionica, a najranija pojava stavlja se prije 52. god. pr. Kr.41 Slična joj je fibula iz Titelberga42 gdje je izdvojeno 6 varijanti Alesia tipa, a primjerci poput našeg pripadaju varijanti 21a2.43 U podjeli S. Demetza pripada tipu Alesia I, koji je dalje podijeljen u varijante.44 Prema Mellerovoj podjeli ide u grupu 3, tip Cracouville, a najsličnija je varijanti 4.45 Razne varijante ove grupe fibula zastupljene su na širokom prostoru, te se javljaju osim na iberskom poluotoku, Francuskoj i Italiji i na području Hrvatske i Slovačke, sve do Dunava.46 Datiraju se u razdoblje druge polovice 1. st. pr. Kr. s tim da traju i početkom 1. st. po. Kr.47 Međusobno slične fibule s nekropola Ribić i Jezerine48 u dolini Une tipološki odgovaraju salonitanskima ali kako 39 Busuladžić 2010, str. 145–146, kat. br. 77, 79. 40 Feugère 1985, T. 109. 1413, 1414. 41 Feugère 1985, str. 302, 306. 42 Gaspar 2007, str. 158, kat. br. 1243, T. 60. 1243. 43 Gaspar 2007, str. 31, str. 56, sl. 21. 21b. 44 U Demetzovoj podjeli tip Alesia I ima više varijanti obzirom na ukras; Demetz 1999, str. 157-160, motiv poput salonitanskog nije zastupljen, ali se radi o ukrasu urezivanjem kakve su uvrštene u tip Ia. 45 Varijantu 4 tipa Cracouville karakterizira jednostavni ukras po površini luka, često u obliku trokuta; Meller 2012, str. 226. 46 Feugère 1985, str. 301, sl. 38 (karta nalaza za tip 21a); Meller 2012, str. 379, karta 38 (karta nalaza grupe 3, s izdvojenim varijantama). 47 48 Meller 2012, str. 249–250. Dvije su fibule iz Jezerina: Marić 1968, T. VI. 4 i str. 33, sl. 6.3; Busuladžić 2010, str. 135, 136, kat. br. 32, 35, a tri iz Ribića: Marić 1968, str. T. XVIII. 7, 31, 41; Busuladžić 2010, str. 135, 136, kat. br. 33, 34. 68 se razlikuju u načinu ukrašavanja luka pripadaju drugim varijantama.49 Bliske fibuli pod kataloškim brojem 1 su dvije fibule manjih dimenzija (kat. br. 2, 3) kojima nije poznato mjesto nalaza, a čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu. Fibula pod kataloškim brojem 2 (sl. 2) izrađena je od bronce, dok je ona pod kat. br. 3. (sl. 3) srebrena. Razlikuju se po motivu ukrasa na luku koji je na brončanoj fibuli izveden urezivanjem okomitih linija na uzdužnim rebrima, a na srebrnoj su uzdužne linije izrađene punciranjem i urezivanjem. Pripadaju tipu Feugère 21a1, Gaspar 21b1, a u Demetzovoj tipologiji bi fibula pod kat. br 2. mogla pripadati u Alesia Ib tip,50 a u tipologiji Mellera u grupu 3, obzirom na male dimenzije u tip Pommiers, a temeljem ukrasa u varijantu 3.51 Datirani primjerci idu uglavnom u drugu polovicu 1. st. pr. Kr., a traju i početkom 1. st. Na području provincije Dalmacije nalazimo skupinu fibula koje, na temelju malih dimenzija i ukrasa pripadaju ovom tipu. Fibula iz Milaševe gomile52 pripada istoj varijanti (grupa 3, tip Pommiers, varijanta 3).53 Ukrašena je urezanim linijama uz rub i na sredini luka, a na glavi fibule i početku luka nalazi se pet koncentričnih kružnica. Jedini nalaz tog tipa koji je sjeverniji od nje je fibula iz rimskog vojnog logora Burnum54 koja joj je slična dimenzijama i ukrasom.55 Fibula iz Burna je najsjeverniji zasada poznati nalaz ove varijante u provinciji Dalmaciji, a pokazuje jednu specifičnost a to je spiralno uvijeni završetak noge kakav nije uobičajen na fibulama tipa Alesia no na području Dalmacije je zastupljena na 49 Fibule iz Jezerina najsličnije su varijanti 4 tipa Cracouville, dok su dvije iz Ribića (Marić 1971, T. XVIII. 7, 31) obzirom na urezane linije uz rub trokutastog luka sličnije varijanti 3, a treća varijanti 6c. 50 Demetz 1999, str. 158. 51 Osnovne su karakteristike tipa male dimenzije i trokutasti luk, a temeljem ukrasa podijeljen je u 4 varijante. Varijanta 3, kojoj su najsličnije naše fibule odlikuje se urezanim ili utisnutim ukrasom uz rub ili na sredini luka, a ponekad su urezani trokutasti motivi (Meller 2012, str. 228-229, T. 80. 1–15). 52 Fibula je pronađena u kamenom nanosu i nije ju moguće pripisati nekoj od grobnih cjelina (Marović 1959, str. 60, 61, sl. 40. 3). 53 Meller 2012, str. 229, sl. 80.14. 54 Šeparović, Uroda 2009, str. 51, kat. br. 88. 55 Obje su fibule duge 3,4 cm, ukras fibule iz Burna je također kombinacija ravnih linija i koncentričnih kružnica, ali drugačije raspoređenih. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 68-69 još dva primjerka od kojih je jedan pronađen u antičkoj Naroni,56 a drugi u vojnom logoru Tilurij.57 Definiranje nalaza iz Tilurija traži oprez budući da se radi o malom ulomku (sačuvana je samo noga s držačem igle) te pretpostavku temeljimo isključivo na analognim primjercima iz Burna i Narone sa specifičnim oblikom završetka noge). Uz tilurijski i burnski nalaz takav oblik noge ima već spomenuta fibula pronađena u Naroni,58 na lokalitetu sv. Vid kojoj je dužina 3,7 cm, a ukras urezanih linija uzdužno postavljenih uz rub i sredinu luka te trokutasti motiv s koncentričnim kružnicama na početku luka pokazuje srodnost s ukrasima na ostalim fibulama ove skupine.59 Fibule istih karakteristika, ali bez spiralno savijenog završetka noge, pronađene su na lokalitetu Stolac (dva primjerka),60 Posušje kod Ljubuškog, Višića kod Čapljine i Sikirića kod Srebrenice.61 Istoj skupini pripada i fibula pronađena u Augusteumu u Naroni62 čime dolazimo do broja od 11 takvih fibula na području Dalmacije s najsjevernijim nalazom u Burnu, dok su na jugu zastupljene do Narone sa zaleđem. Tako bi se prema trenutnom stanju istraživanja približno oblikovo prostor u kojem su takve fibule pronađene. Sjeverniji nalazi Alesia tipa, primjerice iz Osora ili Aserije, pripadaju drugim varijantama. Fibule iz Osora pripadaju različitim tipovima. Jedna vjerojatno pripada tipu Ljubljana63 kakva je pronađena i u Aseriji, druga pripada tipu Orvieto,64 a treća s kopljastim otvorom na luku i profiliranim gumbom na završetku noge bi mogla pripadati prijelaznom obliku između Alesia i Aucissa tipa.65 Iz Aserije su poznate dvije Alesia fibule od kojih jedna66 pripada tipu Demetz Alesia Ia3, odnosno tipu Meller 56 Ivčević 1998, str. 206, sl. 1. 57 Ivčević 2014, str. 171, kat. br. 52 T. 5. 52. 58 vidi bilj. 56. 59 Najsličnija joj je fibula iz Stoca; Busuladžić 2010, str. 182, kat. br. 228. 60 61 62 63 64 65 66 grupa 1, tip Sisak, varijanta 2.67 Karakteristike tipa su široki luk uz zglobni tuljac, dužina 6,3 do 7 cm te ukras trokutastim motivima (uglavnom pet trokuta kojima je vrh okrenut prema nozi fibule) često s urezanim linijama uz rub i na sredini luka. Fibula iz Aserije, ukrašena s tri trokutasta motiva, pripada tom tipu.68 Prema podjeli M. Buore na varijante dekoracije luka pripadala bi njegovoj varijanti III.69 Drugi primjerak iz Aserije70 pripada tipu Ljubljana Alesia fibula koji je definirao B. Vičić na temelju nalaza u Ljubljani gdje su datirane u razdoblje od 50 do 25/20. god. pr, Kr.71 U tu skupinu uvrštava dvije s područja južne Francuske (koje je M. Feugère izdvojio kao varijantu tipa 22a2a kojeg datira u razdoblje od sredine druge polovice 1. st. pr. Kr. s uporabom do kraja vladavine cara Augusta),72 te jednu iz Titelberga i sjeverne Italije.73 Noviji nalaz fibule u sjevernoj Italiji (Oleggio kod Novare) datiran je od 30. do 10. god. pr. Kr., dvije su pronađene u Magdalensbergu,74 te jedna u Gradu nad Uncem u Sloveniji.75 Jedan primjerak iz Osora također pokazuje karakteristike ovog tipa.76 Slična je fibula pronađena u istraživanjima logora Tilurij kojoj je zglobni tuljac širi 67 Porijeklo ovog tipa stavlja se na područje oko Akvileje (istočnog Veneta i jugoistočnih Alpi) obzirom na najbrojnije nalaze upravo na tom području. Radi se o homogenoj i ne jako brojnoj grupi fibula te se pretpostavlja izrada u jednoj ili nekoliko međusobno povezanih radionica. Osim u sjevernoj Italiji zastupljeni su u Austriji i Sloveniji, a jedan je primjerak pronađen u Sisku (Demetz 1999, str. 158, 274. popis nalaza XXIX 1.1.3., karta 53, T. 40. 3; Meller 2012, str. 224, str. 376, karta 35, sl. 72. 9-15; Buora 2005, str. 85, karta 2; Istenič 2005b, str. 191, sl. 1, T. 1. 1, 2). Premda su sve međusobno slične naša fibula iz Aserije obzirom na ukras na luku najbliža je jednom od tri primjerka iz Magdalensberga koji je datiran u ranoaugustovo doba (Sedlmayer 2009, str. 37, 3.65, T. 24. 504). 68 Fibula je već tipološki obrađena u ranijoj literaturi (vidi bilj. 66). Komentari u novijoj literaturi (Drnić, Tonc 2014) unijeli su, nažalost, zabunu oko izgleda, porijekla i tipološke pripadnosti te fibule te ovdje koristim priliku naglasiti da je fibula prilikom objave 2009. godine pravilno nacrtana i definirana. 69 Buora 1999, str. 110. Busuladžić 2010, str. str. 145, kat. br. 76, 78. 70 Ivčević 2009, str. 100, kat. br. 2, str. 107, sl. 2. Busuladžić 2010, str. 145, 146, kat. br. 77, 79, 80. 71 Vičić 1994, str. 27–29, str. 34, sl. 9, T. I. 8, 9. Ivčević 2004, str. 236, kat. br. 3, str. 240, sl. 3. 72 Feugère 1985, str. 312, 323. vidi dalje u tekstu i bilj. 76. 73 Thill 1969, sl. 10. 110; Vičić 1994, str. 34, sl. 9. 4 vidi gore, bilj. 11. 74 Sedlmayer 2009, str. 37, T. 24. 502, 503. vidi dalje u tekstu i bilj. 93-98. 75 Istenič 2005b, str. 192, sl. 2.4, T. 1. 4. Ivčević 2009, str. 100, kat. br. 1, str. 107, sl. 1. 76 Težak-Gregl 1982, str. 100, kat. br. 10, sl. 2.1. 69 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije od luka, a završetak noge nije sačuvan.77 Jedna od karakteristika tipa Ljubljana je glatki luk što kod naše fibule nije slučaj već je luk ukrašen dvostrukim urezanim linijama uz rub te okomitim linijama na završetku luka i najsličnija je tipu Demetz Ib koji u tu skupinu ubraja fibule kojima je na luku imaju plastični ukras, tako da slične fibule nalazimo na lokalitetima Gurina,78 Magdalensberg79 te St. Peter im Holz (Teurnia)80 u Austriji. Zglobni tuljac širi od luka i reljefni ukras imaju i fibule izrađene u svrhu propagande cara Augusta odnosno njegovih pomorskih pobjeda, a pronađene su na području Francuske i Italije.81 Na lokalitetu Grudine u Saloni (kat. br. 4, sl. 4) pronađen je ulomak fibule Alesia kojoj tipološku pripadnost ne možemo odrediti sa sigurnošću budući da je sačuvan samo ulomak luka s otvorom kopljastog oblika i površine ukrašene utisnutim koncentričnim kružnicama. Alesia fibule s lukom ukrašenim na proboj upravo su temeljem te karakteristike izdvajane u posebne tipove, ali ne i u varijante obzirom na oblik ukrasa. S. Demetz ih izdvaja u svoj tip Alesia Id (Alesia fibule ukrašene na proboj),82 a u tipologiji H. Mellera fibule ukrašene na proboj uvrštene su u više tipova: tip Sisak/varijanta 4a-c, Cracouville/varijanta 6a-d, tip Numantia/varijanta 3ab, tip Pomiers/varijanta 3, tip Gergovia/ varijanta 6, tip Andechs/varijanta 2.83 M. Feugère ih je izdvojio u svojoj tipologiji u tip 21a3.84 U navedene tipove uvrštene su sve 77 Ivčević 2017, str. 301, kat. br. 251, T. 15. 251. 78 Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, bilj. 215. 79 Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, T. 24. 508. 80 Gugl 2000, str. 166, 167, T. I. 5. 81 Drži se da se simboličnim prikazima na fibulama slavi jedna od dvije velike pobjede u pomorskim bitkama; ona kod Nauloha na Siciliji u kojoj je Augustova mornarica 36. god. pr. Kr. pod zapovjedništvom Marka Vispanija Agripe potukla Seksta Pompeja (Domić-Kunić 1997, str. 40, bilj. 19) ili bitka kod Akcija 31. god. pr. Kr., nakon koje je August zagospodario cijelim Sredozemljem i učvrstio jedinstvo Carstva. M. Vidal podijelio ih je u dvije grupe temeljem različitih motiva prikazanih na luku, te ih datirao u Augustovo doba, odnosno u razdoblje od sredine druge polovice 1. st. pr. Kr. (Vidal 1982, str. 234–235). M. Feugére ih također dijeli prema prikazu na dvije varijante te je tip 21a2 podijeljen na 21a2a i 21a2b (Feugère 1985, str. 303). 82 Demetz 1999, str. 159, str. 274, popis XXIX. 1.3. 83 Meller 2012, tipološka tablica 4. 84 Feugère 1985, str. 299. Luk na fibuli s lokaliteta Chiusi blizak luku na našoj fibuli ali savijeni završetak noge koji je karakerističan za 70 fibule kojima je luk ukrašen na proboj (uz kopljasti javlja se jedan ili više ovalnih, trokutasti ili mrežasti otvor).85 U novije vrijeme M. Feugère ih obrađuje kao poseban tip (FIB-4020) i temeljem oblika ukrasa na luku dijeli u varijante obzirom na oblik otvora.86 Fibule poput naše, s kopljastim otvorom na luku, pripadaju varijanti FIB4020a a nalazimo ih u južnoj Francuskoj,87 Švicarskoj88 i sjevernoj Italiji.89 Odgovara joj i ulomak fibule iz grobu 17 u Idriji pri Bači datiranom u rano/srednje augustovo doba.90 Na području Hrvatske bliska joj je fibula iz Nina.91 Samo neke od navedenih fibula (ona iz Nina, Idrije pri Bači i Nissan-lez-Ensérune) imaju utisnute koncentrične kružnice na početku luka. Na temelju sačuvanog ulomka moguće je pretpostaviti da je pripadala i nekom drugom tipu. Sličnost u oblikovanju luka pokazuje i sa srebrenom fibulom iz Salone92 koja predstavlja prijelazni oblik prema Aucissa tipu (kat. br. 5, sl. 5) kojoj je luk tipičnog oblika za Alesia fibule dok su držač igle i kuglasti završetak noge karakteristični za Aucissa tip.93 Fibutaj tip, na našoj fibuli nije sačuvan (Feugère 1985, str. 303, sl. 40 (tip 21a4); Meller 2012, str 454, sl. 75.13 (grupa 1, tip Chiusi). 85 Koščević 1980, T. II.9; Feugère 1985, T. 110. 1430-1436; Fingerlin 1998, str. 216, 678b. 1, str. 388, 1295. 2; Müller 2002, T. 9. 91; Meller 2002, T. 43. 514-517; Gaspar 2007, str. 43, T. 61. 1257-1260 (tip 21c); Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, T. 24. 510. 86 Feugère 2015, str. 66, sl. 2. a. 87 Fibula s lokaliteta Nissan, Enserune (Feugère 1985, T. 110. 1431; Feugère 2015, str. 66, sl. 3.1). 88 Bliska našoj je fibula iz Siona u Švicarskoj (Ettlinger 1973, T. 8. 10; Demetz 1999, T. 40.5) i Magdalensberga gdje je datirana u srednjeaugustovo doba (Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, T. 24. 509, T. 18, sl. 24). Djelomično sačuvana fibula na nekropoli Scascighini (Minusio) u južnoj Švicarskoj ima slično oblikovan luk poput našeg primjerka (Guerra 2009, str. 182, kat. br. 92, T. 8. 92). 89 Fibula je pronađena na lokalitetu Basaldella, Campoformido kod Udina (Fibule antiche 2008, str. 95–97, kat. br. 98, sl. 98). 90 Guštin 1991, str. 32 119, T. 17. 10; Božič 2008, str. 106–109, sl. 55. 1; Istenič 2013, str. 25, 33, sl. 5. 14. 91 Na crtežu se ne vidi oblik držača igle ni završetak noge pa bi možda mogla pripadati i prijelaznom obliku poput salonitanske srebrne fibule (vidi dalje u tekstu) u slučaju da joj je noga oblikovana kao kod Aucissa fibula (Nedved 1981, str. 168, kat. br. 215, sl. 5. 215; Božič 2008, str. 108, sl. 55. 2). 92 93 Ivčević 2006, str. 227–228, kat. br. 8, sl. 8a, 8b. Ona je najsličnija Feugère 22a1 obzirom da se u 22a2 varijanti javlja drugačije oblikovan luk, dok je u 22a1 luk još uvijek trokutast i ukrašen kao kod tipa 21 (Alesia). Tip je zastupljen na području Francuske, Španjolske i Italije ali i šire, a okvirno bi se mogle datirati negdje od sredine 2. polovine 1. st., sve do kraja vladavine cara Augusta (Feugère 1985, str. 312–317). Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 70-71 le s kopljastim otvorom na luku i nogom oblikovanom kao kod Aucissa fibula nisu česte, a najsličniji primjerci salonitanskom su dvije srebrne fibule iz Pule,94 fibula iz Osora,95 te nalaz iz Adrije,96 ili jednostavnije izrađena brončana fibula s lokaliteta St-Remy-de Provenance.97 Slična našoj je pozlaćena srebrena fibula s lokaliteta Bois-des-Lens (Montagnac, Gard) s drugačije ukrašenim lukom, a koja je datirana u zadnju četvrtinu 1. st. pr. Kr.98 Na području Dalmacije pronađene su još četiri Alesia fibule ukrašene na proboj. Uz kulu bedema antičke Narone (Vid) na lokalitetu Popove bare pronađena je fibula s jednim uzdužnim otvorom na luku kojoj okolnosti nalaza ne omogućuju precizno datiranje.99 Pripada tipu FIB-4020b (M. Feugère),100 odnosno grupi 1, tip Sisak, varijanta 4 (H. Meller).101 Pojava tog tipa je nalazima u grobnim cjelinama zajamčena u treću četvrtinu 1. st. pr. Kr., najviše je u uporabi kroz 4. i 3. desetljeće 1. st. pr. Kr. Traje do kraja proizvodnje Alesia tipa.102 Takve su fibule najbolje zastupljene u sjevernoj Italiji, jugoistočnom alpskom području i Hrvatskoj,103 a varijanta 3 u južnoj Francuskoj, Švicarskoj i sjevernoj Italiji.104 Za fibulu iz Popovih bara u Naroni analogne primjerke s jednim ovalnim otvorom nalazimo u Francuskoj105 i u sjevernoj 94 95 96 97 98 106 Meller 2002, T. 43. 515. Težak-Gregl 1982, str. 100, kat. br. 11, sl. 2.3. 107 FIB-4020, varijanta c; Feugère 2015, str. 66, sl. 2. Meller 2012, sl. 83. 15. 108 Marović 1959, str. 46–47, sl. 30.1. Feugère 1985, T. 112. 1455. 109 Truhelka 1893, str. 301, sl. 71. Bessac, Feugère 1986, str. 28, sl. 2. 110 vidi bilj. 37. 111 Demetz 1999, str. 159. Fibula je pronađena u sloju 30 cm ispod praga kule. U istraživanjima uz kulu bedema je pronađen materijal datiran od 3. st. pr. Kr. do u kasnoantičko vrijeme, a prevladava keramički materijal datiran u kraj 1. st. pr. Kr. i početak 1. st. po. Kr. (Šalov 2010, str. 361, kat. br. 3, str. 368, T. I. 3). 100 Feugère 2015, str. 66, sl. 2. 101 Meller 2012, str. 224–225, sl. 73. 4–8. 102 Meller 2012, str. 249. Alesia fibule s lukom ukrašenim na proboj zastupljene su među nalazima u logorima u Dangstettenu (Fingerlin 1998, str. 216, 678B, 388, 1295.2) i Halternu (Müller 2002, T. 9. 91). 103 To je područje najgušće zastupljenosti ali se takve fibule javljaju i u Francuskoj, sve do južne Italije, i sporadično do Makedonije. Drugi tip koji pripada grupi I Alesia fibula (Arcobriga tip) koncentriran je više na području iberskog poluotoka i južne Francuske, a zastupljen je i u sjevernoj Africi; Meller 2012, str. 242-243, karta 34–36. 105 Srebrenoj fibuli iz Salone konstrukcijski je bliska fibula s nepoznatog lokaliteta iz Arheološkog muzeja u Splitu (kat. br. 6, sl. 6)113 koja pokazuje karakteristike Alesia tipa u oblikovanju i ukrasu luka te Aucissa tipa fibula trokutastim držačem igle i kuglastim završetkom noge. U podjeli M. Feugera pripadala bi tipu 22a1,114 a u tipologiji H. Mellera grupi 4, tip Gergovia/varijanta 2.115 Tip je zastupljen na širokom prostoru116 te primjerke koji odgovaraju našem nalazimo na raznim lokalitetima Rimskog Carstva.117 Javlja se od zadnje četvrtine 1. st. pr. Kr., a postoje pokazatelji da je u uporabi bio barem do kraja Girardi-Jurkić, Džin 2003, str. 112, kat. br. 12, 13. 99 104 Italiji.106 Preostale tri fibule s područja Dalmacije razlikuju se od naronitanske jer imaju dva uzdužna otvora na luku.107 Jedna je pronađena na lokalitetu Milaševe gomile blizu izvora rijeke Cetine u plitko ukopanom grobu (grob br. 31) u kamenom nasipu. Osim fibule pronađeni su samo ostaci zdrobljene urne te nalaz nije moguće precizno datirati prema okolnostima.108 Slična je fibula pronađena u okolici Stoca u Bosni i Hercegovini109 te još jedna dublje u unutrašnjosti provincije na lokalitetu Debelo Brdo kod Sarajeva.110 Za takve fibule s dva otvora na luku S. Demetz111 navodi da su zastupljene na ilirskopanonskom prostoru, ali se nalaze i izvan njega.112 Meller 2012, str. 243, karta 35. Kod galskih fibula je tuljac izrađen savijanjem prema vani, dok je kod naše fibule lijevan (Feugère 1985, T. 110. 1432, T. 111. 1434). 112 Za analogne primjerke vidi: Demetz 1999, str. 159, bilj. 988, 989; Meller 2002, T. 43. 514 (Este); Desbat, Maza 2008, str. 241, sl. 3. 15 (Lyon). Fibula iz Berna (Ettlinger 1973, T. 8.15) lukom odgovara našoj ali joj je noga oblikovana kao kod Aucissa tipa, što je stavlja u prijelazni oblik Alesia/Aucissa; Sedlmayer 2009, str. 37, 2.66, str. 278–279, T. 510 (Magdalensberg). 113 Buora 1999, str. 134, T. III.6. 114 Feugère 1985, str. 316, 317. 115 Meller 2012, str. 230. 116 Feugère 1985, str. 317; Meller 2012, str. 382, karta 41. 117 Feugère 1985, T. 113. 1458; Fingerlin 1986, 455-57. 2; Gerharz 1987, str. 91–92, sl. 12. 33-37; Riha 1994, str. 100, kat. br. 2238, T. 18. 2238; Erice Lacabe 1995, str. 107 tip 19. 4. (popis nalaza); Gaspar 2007, str. 160, T. 62.1280; Sedlmayer 2009, str. 278–279, T. 24. 501; Meller 2012, str. 231 (popis nalaza). 71 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije Augustove vladavine.118 M. Buora ovu je fibulu u svojoj podjeli temeljenoj na ukrasu luka definirao kao ukras tipa V koji se odnosi na mrežasto raspoređene linije, a dijeli ga u tri varijante. Naša bi fibula pripadala njegovoj varijanti Va koja obuhvaća ukras mrežasto raspoređenih linija na cijeloj površini luka, 119 a koji se javlja i na ranijim tipovima Alesia fibula no zadržava se na ovom tipu fibule. 120 Vrijeme kada su Alesia fibule točno dospjele na salonitansko i okolno područje ne može se odrediti preciznije od vremena trajanja pojedinog tipa. Tipološka raznolikost, široka distribucija i proizvodnja u više radionica na raznim područjima dodatno otežavaju mogućnost precizne datacije. Pretpostavka da su Alesia fibule mogle na područje Salone dospjeti u ranijem razdoblju proizvodnje, još u Cezarovo vrijeme,121 temelji se na povijesnim okolnostima122 budući da nam detaljne okolnosti nalaza salonitanskih fibula nisu poznate.123 Slična je situacija i 118 Feugère 1985, str. 323; Meller 2012, str. 250; Sedlmayer 2009, str. 36, 37, kat. br. 2. 62, 2.63; Bessac, Feugère 2010, str. 28. 119 Buora 1999, str. 110. 120 Feugère 1985, T. 113. 1465; Erice Lacabe 1995, T. 19. 156; Sedlmayer 2009, T. 24. 500; Meller 2012, sl. 82. 6. 121 Buora 2007, str. 243; Dizdar, Tonc 2013, str. 62. 122 Tijekom 1. st. pr. Kr. na područje Salone se doseljavaju Rimljani (Suić 1963, str. 23; Cambi 1991, str. 12, 13) koji se vremenom organiziraju u konvent rimskih građana koji je potvrđen u Cezarovo vrijeme (Caes. Bel. Civ. III. 9; Suić 1973, str. 184), a na rang kolonije podignuta je u doba Cezara ili Augusta. Za osnutak kolonije u vrijeme Cezara slaže se većina autora koji su se bavili tom problematikom; Suić 1963, str. 28–33, ranija literatura u bilj. 118; G. Alföldy (1965, str. 103) predlaže dvostruku koloniju jednu iz Cezarovog, a drugu iz Augustovog doba; Wilkes 1969, str. 57, str. 220–225; Clairmont 1975, str. 6; Wilkes 2002, str. 90; Matijašić 2009, str. 139–141. F. Bulić osnivanje datira između 43. i 27. god. (Bulić 1986, str. 19, 20), a G. Novak (1949) između 34. i 27. god. pr. Kr. U novije vrijeme je Suićeva interpretacija dovedena u pitanje (Bilić-Dujmušić 2011, str. 160-164). 123 Tijekom 1. st. pr. Kr., sve do početka 1. st. slijedilo je više bitaka na salonitanskom području (Wilkes 1969, str. 35; Čače 1989, str. 87; Šašel Kos 2005, str. 311-313; Matijašić 2009, str. 119, 120; Zaninović 2015, str. 359, 360) a borbe oko Salone su se vodile i tijekom građanskog rata između Pompeja i Cezara u kojem su Salonitanci pristali uz Cezara i iskazali mu veliku lojalnost. Sam je Cezar (Bel. Civ. III. 9) opisao sukob, točnije opsjedanje Salone od Pompejevih snaga pod vodstvom Marka Oktavija, u kojoj su Salonitanci izborili važnu pobjedu obranivši tu važnu stratešku točku za Cezara (Wilkes 2002, str. 89; Bilić-Dujmušić 2004, str. 267–276; Šašel Kos 2005, str. 355–356: Zaninović 2015, str. 391, 392). 72 na naronitanskom području.124 Za oba lokaliteta imamo potvrđen boravak vojnih jedinica tijekom 1. st. pr. Kr. i oba su grada najkasnije u Augustovo doba podignuta na rang kolonije. Nalazi tog tipa fibula na lokalitetima u zaleđu Narone ne iznenađuju obzirom da su neki od njih vjerojatno pripadali naronitanskom ageru125 ili bile mjesto odvijanja trgovine s novopridošlim italskim stanovništvom.126 Procesi romanizacije i veze s Rimom u dolini su Neretve započele više od stoljeća ranije negoli u unutrašnjosti zemlje, stoga se nalazi iz Debelog Brda ili Srebrenice mogu objasniti utvrđenim trgovačkim putovima kojima se Narona povezivala s unutrašnjim dijelovima zemlje.127 Mogućnost ranije datacije možemo pretpostaviti i za nalaze iz Aserije i Osora. Radi se o gradovima koji se, zahvaljujući važnom strateškom položaju, razvijaju od prapovijesti te kontinuirano kroz rimsko razdoblje i u kojima je od samih početaka procesa romanizacije područja na kojem se nalaze bio zastupljen italski element.128 124 U Naroni je u kasnorepublikansko vrijeme bio organiziran konvent rimskih građana (Cambi 1980, str. 130; Medini 1980, str. 196; Zaninović 1980, str. 176–177; Glavičić 2003, str. 221–222;). Nakon sredine 1. st. pr. Kr. Narona je dobila status kolonije, vjerojatno u vrijeme cara Augusta, no nije neutemeljeno mišljenje da je na taj status grad podignut i ranije, možda u vrijeme Cezara o čemu kao i za ostale najranije dalmatinske kolonije postoje različita mišljenja: Alföldy 1965, str. 134 i dalje; Wilkes 1969, str. 245-251; Cambi 1976, str. 58; Cambi 1989; Zaninović 1980, str. 177; Bojanovski 1988, str. 117, 120; Marin 2004, str. 15, bilj. 4. Grad je s okolicom bio važan vojni punkt u osvajanju Ilirika. Da je cijelo naronitansko područje bilo mjesto boravka vojnika potvrđeno je nalazima natpisa vojnika pripadnika legijskih postrojbi i pomoćnih jedinica te arheološkim istraživanjima. Wilkes 1969, str. 139–143; Bojanovski 1973, str. 303–311; Zaninović 1980, str. 178; Bojanovski 1985, str. 78–83; Bojanovski 1988, str. 41, 120–122; Sanader 2002, str. 125; Dodig 2008; Tončinić 2011, str. 173, 174, 177, T. 22 26; Dodig 2011, str. 327, 328; Zaninović 2015, str. 397, 398; Mayer I Olivé 2016, str. 440–444. 125 Područje Ljubuškog i Čapljine vjerojatno su bili obuhvaćeni naronitanskim agerom; Bojanovski 1988, str. 116. Za Ljubuški vidi: Zaninović 1980, str. 178; Bojanovski 1985, str. 78-83 Bojanovski 1988, str. 120; Sanader 2002, str. 125; Dodig 2008; Dodig 2011. Iz Tasovčića kod Čapljine je najstariji rimski natpis u Bosni i Hercegovini datiran u 36/35. god. pr. Kr., a podignut je u čast osvajanja Sicilije, odnosno Oktavijanove pobjede nad Sekstom Pompejem, 36. god. pr. Kr. kod Nauloha; Patsch 1914, str. 22 i d., sl. 10; Zaninović 1980, str. 177, 178; Bojanovski 1988, str. 98; Cambi 1989, str. 45, T. I. 2. 126 Za područje Stoca vidi: Bojanovski 1988, str. 97–102. 127 Bojanovski 1988, str. 119. 128 Za pregled trenutnog stanja istraživanja i literaturu vidi: Manenica 2015, str. 120–125, 170–178. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 72-73 Nešto je drugačija situacija s fibulama pronađenima u unutrašnjosti kojima uglavnom nisu poznate okolnosti nalaza. U tom pogledu izuzetak su fibule iz grobova s japodskih nekropola u dolini Une gdje su grobovi s tim tipom fibule datirani u fazu Vb (35. god. pr. Kr. -10. god. po. Kr.).129 Fibule pronađene u istraživanjima Milaševe gomile kod Cetine nije moguće datirati temeljem okolnosti nalaza, a cijela se nekropola datira kroz prva 2. stoljeća po. Kr.130 Za oba dalmatinska legijska logora pretpostavlja se najraniji boravak vojnika u vrijeme Oktavijanovog vojnog pohoda na Dalmaciju, a radilo se vjerojatno o privremenim logorima izgrađenim za potrebe te velike vojne akcije.131 Za raniji boravak trupa na tim lokalitetima nema arheoloških dokaza.132 Tipološka pripadnost fibula, povijesni kontekst (veća koncentracija i zadržavanje vojske, gradnja logora, a s tim povezan i veći priljev civila nakon vojnog pohoda 34. god) te okolnosti nalaza (grobne cjeline datirane u razdoblje od 35. god. pr. Kr.) govore u prilog dataciji u razdoblje Augustove vladavine. Katalog 133 1. Alesia fibula, inv. br. AMS H-4589 Nalazište: Salona Materijal: bronca Mjere: duž. 4,5 cm, vis. 2,3 cm, šir. luka (max.) 1,5 cm. Opis: trakasti luk se postupno sužava prema nozi koja 129 Marić 1968, str. 32–33. 130 Marović 1959, str. 80. završava uzdignutom pločicom, ukras je izrađen jednom središnjom linijom na luku koja je izrađena od niza uboda, a na glavi fibule su dvije linije u obliku slova X, držač igle je trapezoidan, a zglobni tuljac izrađen je savijanjem prema luku. Objava: Ivčević 2002, str. 247, kat. br. 5, T. I.5; Ivčević 2006, str. 226, kat. br. 6, sl. 6a,b. 2. Alesia fibula, inv. br. AMS 65974 Nalazište: nepoznato Materijal: bronca Mjere: duž. 3,4 cm, vis. 1,65 cm, šir. luka (max.) 1,2 cm. Opis: trakasti luk se postupno sužava prema nozi, ukras na luku sastoji se od utisnutih kružnica na početku luka, te uzduž luka od dva rebra ispunjena okomitim linijama, držač igle nije sačuvan, a zglobni tuljac izrađen je savijanjem prema luku. 131 Tilurij: Zaninović 1996a, str. 282–284; Sanader, Tončinić 2010, str. 47, 48; Tončinić 2011, str. 11–14; Burn: Zaninović 1996b, str. 273, 274; Zaninović 1986, str. 165; Borzić et. al. 2014, str. 15. 132 U skladu s tim su i nalazi fibula u istraživanjima Burna i Tilurija. U Burnu je pronađeno 148 Aucissa fibula, a samo jedna Alesia tipa ( Jadrić-Kučan, Zaninović 2015, 81–124) u Tiluriju je odnos 33: 3 (Šeparović 2003, str. 228–231, kat. br. 1–9, T. 1. 1–9; Ivčević 2014, str. 171-173, kat. br. 54–68, T. 5. 54-57, T. 6, T. 7. 66–68; Ivčević 2017, str. 300–301, kat. br, 249–258, T. 15. 252-256, T. 16. 257) u korist Aucissa fibula koje, kako je poznato, u vrijeme ranog, najkasnije srednjeg Augustovog doba prevladavaju, a Alesia tip izlazi iz uporabe. 133 Predmete je restaurirala I. Prpa Stojanac (AMS), a fotografije je izradio T. Seser (AMS). 73 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije Neobjavljeno. 3. Alesia fibula, inv. br. AMS 72862 Nalazište: nepoznato Materijal: srebro Mjere: duž. 2,9 cm, vis. 1,1 cm, šir. luka (max.) 1 cm. Opis: trakasti luk se postupno sužava prema nozi koja završava kružnom pločicom, ukras na luku sastoji se od uzdužnih nizova sitnih uboda, držač igle je trapezoidan, zglobni tuljac nije sačuvan. Neobjavljeno. 4. Alesia fibula, inv. br. AMS 40836 Nalazište: Salona, Grudine, 1956. god. Materijal: bronca Mjere: duž. sačuvanog dijela luka 2,5 cm, šir. 1,75 cm. Opis: ulomak fibule jako oštećene površine, sačuvan mehanizam za kopčanje igle, početak luka i dio igle, na početku luka utisnute koncentrične kružnice, luk je ukrašen kopljastim otvorima i kružnim ubodima, a po luku su nizovi kružnih uboda. 74 Neobjavljeno. 5. Alesia fibula, inv. br. AMS H-471 Nalazište: Salona Materijal: srebro Mjere: duž. 5 cm, vis. 2, 2 cm Opis: trakasti luk s kopljastim otvorom, ukrašen urezanim linijama po luku i točkastim ubodima na glavi fibule, noga završava gumbom. Objava: Ivčević 2006, str. 227, kat. br. 8, sl. 8a, 8b. 6. Alesia fibula, inv. br. AMS H-5790 Nalazište: nepoznato Materijal: bronca Mjere: duž. 7,2 cm, vis. 2,4 cm, šir. luka (max.) 1,8 cm Opis: polukružni luk postupno se sužava prema nozi s polukuglastim završetkom, luk je ukrašen mrežastim motivom. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 74-75 Objava: Buora 1999, str. 134, T. III. 6. SANJA IVČEVIĆ ALESIA FIBULAE WITH A TRIANGULAR BOW FROM SALONA AND A LOOK AT THAT TYPE OF FINDS IN ROMAN DALMATIA (Summary) In Croatia, fibulae of the Alesia group are fairly well represented in coastal Dalmatia, but they appear in the continental part of the country too, all the way to the Danube. The appearance of this type of fibulae in this area is usually connected to Octavian’s campaigns in the Illyricum in 35/33 BC. The latest finds in Dalmatian legionary camps Tilurium and Burnum support the hypothesis that the Roman army was indeed using and spreading these brooches. Apart from the camps, the fibulae are present at other sites in Roman Dalmatia. They have been found in coastal cities, such as Apsorus, Salona and Narona, in Asseria’s hinterland and in the excavations at Milaševa gomila near the source of the river Cetina. They have also been found at multiple sites in what is today Bosnia and Herzegovina ( Jezerine, Ribić, the area around Srebrenica, Debelo Brdo near Sarajevo, Stolac, the area around Ljubuški and Višići near Čapljine). The article discusses fibulae of the Alesia type with a triangular bow found in Salona, compares them to other finds from military and civilian sites in Roman Dalmatia and puts them in a wider context of discoveries of the Alesia type across the Roman Empire. The Salona fibula (cat. no. 1) belongs to the Feugère 21a type which encompasses fibulae with a triangular bow. The variant is 21a1. It is presumed that this type was produced in multiple workshops in Gaul, with the earliest example being dated to 52 BC. According to Meller’s classification, the fibula belongs to group 3, type Cracouville, and it resembles variant 4 the most. Different variants of this group of fibulae are represented in a wide area and appear, in addition to the Iberian Peninsula, France and Italy, in Croatia and Slovakia, all the way to the Danube. They date back to the second half of the first century BC, but they last in the first century AD, as well. It is not known where the fibulae under cat. no. 2 and 3 were found, but they are kept in the Archaeological Museum in Split. They differ in the decorative motif on the bow which has vertical lines carved out on horizontal ribs on the bronze fibula (cat. no. 2), whereas the silver fibula (cat. no. 3) has horizontal lines created by punching and carving. Typologically, they belong, like the Salona fibula, to Feugère 21a1, Gaspar 21b1 in Demetz’s typology the fibula under cat. no. 2 could belong to the Alesia Ib type, while in Meller’s typology to group 3, probably the Pommiers type considering its small dimensions, and variant 3 based on the decorations. The dated specimens mostly belong to the second half of the first century BC, but they also last during the beginning of the first century AD. At the Grudine site in Salona (cat. no. 4), a part of an Alesia fibula was found that cannot be analyzed typologically because only a fragment of the bow with a spear-shaped perforation has been preserved. The Alesia fibulae with openwork bows have have been studied as a separate type in various typologies. Lately, M. Feugère has been analyzing them as a separate type (FIB-4020) and, based on the shape of the decoration, divides them into variants depending on the shape of the perforation. The fibulae that correspond to our specimen (with a spear-shaped perforation) belong to the FIB-4020a variant and can be found in southern France, Switzerland, and northern Italy. Based on the preserved fragment, it is possible to assume that it belonged to another type, as well. It also exhibits similarities to the silver fibula from Salona, which represents a transitional form towards the Aucissa type (cat. no. 5). Fibulae with spear-shaped perforations on the bow and their foot shaped like the ones belonging to the Aucissa fibulae are not common, and the specimens resembling the one from Salona the most are two silver fibulae from Pula, the fibula from Osor, and the find from Adria, or a simpler bronze fibula from the St-Remy-de Provenance site. Also similar to ours is the gilded silver fibula from Bois-des-Lens (Montagnac, Gard) with a differently decorated bow, which has been dated to the last quarter of the first century BC. The silver fibula from Salona is similar from a construction point of view to the fibula for which the location it was found in is still unknown and which is kept in the Archaeological Museum in Split (cat. no. 6., fig 6). The fibula shows some features of the Alesia type when it comes to shaping and decorating the bow, but the catch-plate and the spherical ending of the foot fit the Aucissa type. In M. Feuger’s categorization, this would belong to type 22a1, whereas H. Meller’s typology would classify it in group 4, Gregovia type, variant 2. This type is represented in a wide area, and there are indications that it was in use until the end of Augustus’ rule. The specimens of this type can be found all over the Roman Empire. The exact time when Alesia fibulae appeared in Salona and its surrounding area cannot be determined in a more precise manner than the time during which a certain type lasted because we do not know the exact circumstances of each find, which prevents us from dating them more accurately. Because the situation at that point in time allows it, the fibu75 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije lae could have arrived in Salona at the very beginning of the period during which the type began to spread, and the same goes for the finds from other urban centers in Dalmatia as well as for the areas that were connected to these centers by various trading routes. The typological qualification, historical context (a large concentration and a long stay of military personnel, the construction of a camp, and a large influx of civilians after the campaign of 34 BC), as well as the circumstances under which they were found (grave units dated to the period from 35 BC), support the thesis that the fibulae found inland can be dated to the age of Augustus. Prijevod: Marko Domljanović LITERATURA Alföldy 1965 G. Alföldy, Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Provinz Dalmatien, Budapest 1965. Ammann, Castella 2013 S. Ammann, D. Castella, Frühe römische Gräber aus der Schweiz – Beispiele aus unterschiedlichen Regionen, u: S. Berke, T. Mattern (ur.), Römische Gräber augusteischer und tiberischer Zeit im Westen des Imperiums, Akten der Tagung vom 11. bis 14. November 2010 in Trier, Gottingen 2013, 7–34. Bessac, Feugère 1986 J. C. Bessac, M. Feugère, Une fibule augustéenne en argent trouvée au Bois-des-Lens (Montagnac, Gard), Archéologie en Languedoc 1986 (2), 27–30. Bilić-Dujmušić 2004 S. Bilić-Dujmušić, Oktavijanova kampanja protiv Delmata 34-33. god. pr. Kr., neobjavljena doktorska radnja, Zadar 2004. Bilić-Dujmušić 2011 S. Bilić-Dujmušić, Kampanja Lucija Cecilija Metela i problem dvije Salone, Diadora 25, Zadar 2011, 143–169. Bojanovski 1973 I. Bojanovski, Problem ubikacije Bigeste, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu XXVII/XVIII, arheologija (1972/1973), Sarajevo 1973, 303–311. Bojanovski 1985 I. Bojanovski, Epigrafski i topografski nalazi sa područja antičke Bigeste (pagus Scunasticus), u: A. Zelenika (ur.), 100 godina muzeja na Humcu (1884 – 1984), Zbornik radova, Ljubuški 1985, 65–94. 76 Bojanovski 1988 I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Centar za balkanološka istraživanja, Djela, knjiga LXVI, Sarajevo 1988. Borzić et al. 2014 I. Borzić, N. Cambi, M. Glavičić, Ž. Miletić, I. Jadrić Kučan, J. Zaninović, Arheološka zbirka Burnum, Šibenik 2014. Božič 2008 D. Božič, Late La Tène - Roman cemetery in Novo Mesto/ Poznolatensko rimsko grobišće v Novem mestu, Ljubljanska cesta and Okrajno glavarstvo, Ljubljana 2008. Brouquier - Reddé, Deyber 2001 V. Brouquier-Reddé, A. Deyber uz prilog S. Sievers, Fourniment, harnachement, quincaillerie, objects divers, u: Alésia, Fouilles et recherches francoallemandes sur les travaux militaires romains autour du Mort-Auxois (1991-1997), tome 2 : Le matériel, M. Reddé, S. von Schnurbein (ur.), Paris 2001, 293–362. Bulić 1986 F. Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986. Buora 1999 M. Buora, Osservazioni sulle fibule dei tipi Alesia e Jezerine. Un esempio si contatti commerciali e culturali tra l’eta di Cesare e quella di Augusto nell’arco Alpino orientale, Aquileia Nostra 70, Aquileia 1999, 106–144. Buora 2005 M. Buora, Osservazioni sulle fibule del tipo Alesia nell’arco alpino orientale e nell’alto Adriatico, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98, Split 2005, 83–92. Buora 2007 M. Buora, Fibule dal territorio di Aquileia e dall’area di Salona del I sec. a. C. al IV sec. d. C. Un confronto u: M. Buora (ur.), Le regioni di Aquileia e Spalato in epoca romana, Convengo Castello di Udine, 4 aprile 2006, Treviso 2007, 239–259. Busuladžić 2010 A. Busuladžić, Morfologija antičkih fibula iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010. Caes. Bel. Civ. Gaj Julije Cezar, Moji ratovi, prijevod i komentar T. Smerdel, Zagreb 1972. Callegher 1992 B. Callegher, Fibule dal territorio opitergino (un contributo per la storia della cultura materiale), Quaderni Friulani di Archeologia II, Udine 1992, 29–52. Cambi 1976 N. Cambi, Antička Narona. Postanak i razvitak grada prema novijim arheološkim istraživanjima, Materijali XV, X. kon- Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 76-77 gres arheologa Jugoslavije, Arheološko društvo Makedonije, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Prilep 1976, 57–66. Cambi 1980 N. Cambi, Antička Narona –urbanistička topografija i kulturni profil grada, u: Ž. Rapanić (ur.), Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HADa 5, Split 1980, 127–153. Cambi 1989 N. Cambi, Narona u odnosu prema bosansko-hercegovačkom zaleđu u ranijoj antici, u: Međunarodni simpozij „Bosna i hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistočnoj Evropi“, Sarajevo 6.-7. 10. 1988., Sarajevo 1989, 39–56. Cambi 1991 N. Cambi, Uvod, u: N. Cambi (ur.), Antička Salona, Split 1991, 7–36. Clairmont 1975 C.W. Clairmont, General Introduction, u: C. W. Clairmont, Excavations at Salona, Yugoslavia (1969 – 1972), Park Ridge, New Yersey 1975, 1–10. Čače 1989 S. Čače, Pogranične zajednice i jugoistočna granica Liburnije u kasno predrimsko i rimsko doba, Diadora 11, Zadar 1989, 59–91. Demetz 1996 S. Demetz, Tipi di fibule tra il Caput Adriae e l’Europa centrorientale, u: M. Buora (ur.), Lungo la via dell’Ambra, Apporti altoadriatici alla romanizzazione dei territori del Medio Danubio, Udine 1996, 205–215. Demetz 1999 S. Demetz, Fibeln der Spätlatène- und frühen römischen Kaiserzeit in den Alpenländern, Leidorf 1999. Desbat, Maza 2008 A. Desbat, G. Maza, uz prilog F. Cognot, Militaria de la moyenne vallée du Rhône (Lyon, Vienne, Valence), u: M. Poux (ur.), Sur les traces de César, Actes de la table ronde du 17 octobre 2002, Bibracte, Glux-en-Glenne, (Bibracte 14), Bibracte 2008, 237–250. Dizdar, Tonc 2013 M. Dizdar, A. Tonc, Finds of Fibulae from 1st century BC in Croatia: Trade and exchange between Eastern Alps, the Danube and the northern Adriatic area before and during Roman conquest, u: G. Grabherr, B. Kainrath, Th. Schierl (ur.), Relations Abroad, Brooches and other elements of dress as sources for reconstructing interregional movement and group boundaries from the Punic Wars to the decline of the Western Roman Empire, IKARUS 8, Innsbruck 2013, 49-75. Dodig 2008 R. Dodig, Rimski vojni pečati na crijepu iz Ljubuškoga, Opuscula archaeologica, 31, Zagreb 2008. Dodig 2011 R. Dodig, Rimski kompleks na Gračinama. Vojni tabor ili…..?, u: A. Librenjak, D. Tončinić (ur.), Arheološka istraživanja u Cetinskoj Krajini, Izdanja HADa 27, Zagreb 2011, 327–343. Domić-Kunić 1997 A. Domić-Kunić, Classis praetoria misenatium s posebnim obzirom na mornare podrijetlom iz Dalmacije i Panonije, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu XXVIII-XXIX (19951996), Zagreb 1997, 39–72. Duval 1974 A. Duval, Un type particulier de fibule gallo-romaine précoce, la fibule “d’Alésia”, Antiquités Nationales 6, 1974, 67–76. Erice Lacabe 1995 R. Erice Lacabe, Las fíbulas del Nordeste de la Península Ibérica: siglos I A.E. al IV D.E., Zaragoza 1995. Ettlinger 1973 E. Ettlinger, Die römischen Fibeln in der Schweiz, Bern 1973. Feugère 1985 M. Feugère, Les fibules en Gaule Méridionale de la conquête à la fin du Ve s. ap. J.-C., Pariz 1985. Feugère 2015 M. Feugère, L’arc ajouré des fibules d’Alésia, d’Aucissa et de Bagendon : liens typologiques et culturels. u: S. Lemaître, C. Batigne Vallet (ur.), Mélanges Armand Desbat (Archéol. et Hist. Romaine 31), Autun 2015, 65–71. Fiala 1895 F. Fiala, Izvještaj o iskopinama na Debelom Brdu kod Sarajeva godine 1894., Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXIII, Sarajevo 1895, 123–138. Fibule antiche 2008 Catalogo, u: M. Buora, S. Seidel (ur.), Fibule antiche del Friuli, Udine 2008. Fingerlin 1986 G. Fingerlin, Dangstetten I, Katalog der Funde (Fundstellen 1 bis 603), Stuttgart 1986. Fingerlin 1998 G. Fingerlin, Dangstetten II, Katalog der Funde (Fundstellen 604 bis 1358), Stuttgart 1998. Gaspar 2007 N. Gaspar, Die keltischen und gallo-römischen Fibeln vom Titelberg, Luxembourg 2007. Gechter 1979 M. Gechter, Die Anfänge des Niedergermanischen Limes, Bonner Jahrbücher 179, 1979, 1–129. Gerharz 1987 R. R. Gerharz, Fibeln aus Afrika, Saalburg Jahrbuch 43, Mainz 1987, 77–107. 77 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije Girardi-Jurkić, Džin 2003 V. Girardi-Jurkić, K. Džin, Sjaj antičkih nekropola Istre, Katalozi i monografije 13, drugo izmijenjeno izdanje, Pula 2003. Glavičić 2003 M. Glavičić, Naronski magistrati i drugi gradski uglednici, u: E. Marin (ur.), Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve, Izdanja HADa 22, Zagreb, Metković, Split 2003, 221–232. Guerra 2009 E. Guerra, Le fibule d’epoca romana nel Locarnese. Tradizione e romanità, Annuario d’Archeologia Svizzera 92, 2009, 165200. Gugl 2000 Ch. Gugl, Archäologische Forschungen in Teurnia, Wien 2000. Guštin 1986 M. Guštin, Fibule tardorepublicane del Caput Adriae, Aquileia Nostra 57, Aquileia 1986, 677–684. Guštin 1991 M. Guštin, Posočje in der jüngeren Eisenzeit, Ljubljana 1991. Istenič 2005a J. Istenič, Evidence for a very late republican siege at Grad near Reka in Western Slovenia, Carnuntum Jahrbuch 2005, Wien 2005, 77-87. Istenič 2005b J. Istenič, Brooches of the Alesia group in Slovenia, Arheološki vestnik 56, Ljubljana 2005, 187–212. Istenič 2013 J. Istenič, Early Roman graves with weapons in Slovenia: an overview, u: M. Sanader, A. Rendić-Miočević, D. Tončinić, I. Radman-Livaja (ur.), Rimska vojna oprema u pogrebnom kontekstu, Radovi XVII. ROMEC-a = Weapons and Military Equipment in a Funerary Context. Proceedings of the XVIIth ROMEC Zagreb 2010, Zagreb 2013, 23–35. Ivčević 1998 S. Ivčević, Metalni i koštani inventar s lokaliteta sv. Vid, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 87–89 (1994– 1996), Split 1998, 193–205. Ivčević 2002 S. Ivčević, Fibule, u: E. Marin (ur.), Longae Salonae, sv. I - II, Split 2002, I: 229–276, II: 124-147. Ivčević 2004 S. Ivčević (uz prilog E. Višić-Ljubić), The metal and bone objects, u: E. Marin, M. Vickers (ur.), The Rise and Fall of an Imperial Shrine, Roman Sculpture from the Augusteum in Narona, Split 2004, 234–243. Ivčević 2006 S. Ivčević, Le fibule salonitane del primo periodo della roma78 nizzazione, u: M. Buora (ur.) Le regioni di Aquileia e Spalato in epoca romana, Udine 2006, 211–238. Ivčević 2009 S. Ivčević, Neobjavljene fibule iz Aserije u Arheološkom muzeju u Splitu, Asseria 7, Zadar 2009, 81–114. Ivčević 2014 S. Ivčević, Metalni nalazi, u: M. Sanader, D. Tončinić, Z. Buljević, S. Ivčević, T. Šeparović, Tilurium III. Istraživanja 2001. – 2006. godine, Zagreb 2014, 147–223. Ivčević 2017 S. Ivčević, Metalni nalazi, u: M. Sanader, D. Tončinić, Z. Šimić Kanaet, S. Ivčević, Z. Buljević, T. Šeparović, I. Miloglav, Tilurium IV. Arheološka istraživanja 2007.-2010. godine, Zagreb 2017, 239–358. Jadrić-Kučan, Zaninović 2015 I. Jadrić-Kučan, J. Zaninović, Fibule iz Arheološke zbirke Burnum, Drniš – Šibenik 2015. Koščević 1980 R. Koščević, Antičke fibule s područja Siska, Zagreb 1980. Manenica 2015 H. Manenica, Urbanizacija između Raše i Krke u vrijeme ranog principata, neobjavljena doktorska radnja, Zagreb 2015. Marić 1968 Z. Marić, Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu XXIII, Sarajevo 1968, 5–79. Marin 2004 E. Marin, Narona and the discovery of the Augusteum, u: E. Marin, M. Vickers (ur.), The Rise and Fall of an Imperial Shrine, Roman sculpture from the Augusteum at Narona, Split 2004, 15–34. Marović 1959 I. Marović, Iskopavanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine g. 1953, 1954. i 1958., Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXI, Split 1959, 5–80. Matijašić 2009 R. Matijašić, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb 2009. Mayer i Olive 2016 M. Mayer I Olivé, La presencia de militares en Narona, Vid, Metković, Croacia, y las cohortes auxiliaresde la zona, u: C. Wolff, P. Faure (ur.), Les auxiliaires de l’armée romaine. Des alliés aux fédérés, (CEROR, 51), Lyon 2016, 431–444. Medini 1980 J. Medini, Uloga oslobođenika u životu Narone, u: Ž. Rapanić (ur.), Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HADa 5, Split 1980, 195–206. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 33/2019., 78-79 Meller 2002 H. Meller, Die Fbeln aus dem Reitia-Heiligtum von Este/Le fibule dal santuario di Reitia a Este, Mainz am Rhein 2002. Meller 2012 H. Meller Die Fibeln aus dem Reitia-Heiligtum von Este II (Ausgrabungen 1880-1916) Studien zu den Spättlateneformen, Mainz am Rhein 2012. Müller 2002 Müller M., Die römischen Buntmateriallfunde von Haltern, Bodenaltertümer Westfalens 37, Mainz 2002. Nedved 1981 B. Nedved, Nakit rimskog razdoblja, katalog, u: Š. Batović (ur.), Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, Zadar 1981, 151–182. Novak 1949 G. Novak, Isejska i rimska Salona, Rad JAZU 270, knj. I, Zagreb Ocharan Larrondo, Unzueta Portilla 2002 J. A. Ocharan Larrondo, M. Unzueta Portilla, Andagoste, (Cuartango, Alava): un nuevo escenario de las guerras de conquista en el norte de Hispania, u: Arqueología militar romana en Hispania, Anejos de Gladius 5, Madrid 2002, 311–325. Patsch 1904 K. Patsch, Arheološko-epigrafska istraživanja o povijesti rimske pokrajine Dalmacije, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu VI, Sarajevo 1904, 3–60. Patsch 1914 C. Patsch, Zbirke rimskih i grčkih starina u bos.-herc. Zemaljskom muzeju, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu XXVI, Sarajevo 1914, 141–220. Poux 2007 M. Poux, L’empreinte du militaire tardo-républicain dans les faciès mobiliers de La Tène finale, Caractérisation, chronologie et diffusion de ses principaux marqueurs, u: M. Poux (ur.), Sur les traces de césar, Militaire tardo-républicains en contexte gaulois, Actes de la table ronde du 17 octobre 2002, Bibracte 14, Glux-en-Glenne 2007, 299–432. Rieckhoff 1975 S. Rieckhoff, Münzen und Fibeln aus dem Vicus des Kastells Hüfingen (Schwarzwald – Baar – Kreis), Saalburg Jahrbuch XXXII, Saalburg 1975, 5–104. Riha 1994 E. Riha, Die römischen Fibeln aus Augst und Kaiseraugst. Die Neufunde seit 1975, Augst 1994. Rinaldi Tufi 1996 S. Rinaldi Tufi, Sulle tracce di uno schema iconografico: „stehende Soldaten“ nelle regioni danubiane, u: M. Buora (ur.), Lungo la via dell’Ambr. Apporti altoadriatici alla romanizzazione dei territori del Medio Danubio, Udine 1996, 273–280. Sanader 2002 M. Sanader, Tilurium, Burnum, Bigeste, Novi prilog pitanju datacije delmatskog limesa, Arheološke studije i ogledi, Zagreb 2002, 120–128. Sanader, Tončinić 2010 M. Sanader, D. Tončinić, Gardun – antički Tilurium, u: I. Radman – Livaja (ur.), Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj, Zagreb 2010, 33–111. Sedlmayer 2009 H. Sedlmayer, Die Fibeln vom Magdalensberg. Funde der Grabungsjahre 1984-2002 ind Altfunde des 19. Jahrhunderts, Klagenfurt 2009. Suić 1963 M. Suić, O municipalitetu antičke Salone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LX (1958), Split 1963, 11-42. Suić 1973 M. Suić, Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXVIII (1966), Split 1973, 181-194. Šalov 2010 T. Šalov, Keramički nalazi s lokaliteta Popove bare u Vidu kod Metkovića - antička Narona, Histria antiqua 19, Pula 2010, 359–377. Šašel Kos 2005 M. Šašel Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana 2005. Šeparović 2003 T. Šeparović, Metalni nalazi, u: M. Sanader, Tilurium I, Istraživanja 1997.- 2001., Zagreb 2003, 219–256. Šeparović, Uroda 2009 T. Šeparović, N. Uroda, Antička zbirka Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (izbor), Split 2009. Težak-Gregl 1982 T. Težak-Gregl, Rimske provincijalne fibule iz Arheološke zbirke u Osoru, u: B. Čečuk, I. Marović, Ž. Rapanić (ur.), Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju, Izdanja HADa7, Zagreb 1982, 99–110. Thill 1969 G. Thill, Fibeln vom Titelberg aus den Beständen des Luxemburger Museums, Trierer Zeitschrift 32, Trier 1969, 133–172. Tončinić 2011 D. Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011. Truhelka 1892 Ć. Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu IV, Sarajevo 1892, 340–365. 79 Alesia fibule s trokutastim lukom iz Salone s osvrtom na nalaze tog tipa fibula na području rimske Dalmacije Truhelka 1893 Ć. Truhelka, Zenica und Stolac. Beiträge zur römischen Archäologie Bosniens und der Hercegovina, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegovina I, Sarajevo 1893, 273–302. Truhelka 1914 Ć. Truhelka, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoričko, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXIII, Sarajevo 1914, 43–140. Vičić 1994 B. Vičić, Zgodnjerimsko naselje pod Gajskim gričem v Ljubljani. gornji trg 30, Stari trg 17 in 32, Arheološki vestnik 45, Ljubljana 1994, 25–80. Vidal 1982 M. Vidal, Les motifs moulés et figurés de deux fibules à charnière de Vieille-Toulouse (Haute-Garonne), Revue archéologique de Narbonnaise 15, 1982, 223–236. Wilkes 1969 J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969. Wilkes 2002 J. J. Wilkes, A Roman Colony and its People, u: E. Marin (ur.), Salonae Longae, Split, 2002, 87–103. 80 Zaninović 1980 M. Zaninović, Područje Neretve kao vojni mostobran rimske antike, u: Ž. Rapanić (ur.), Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HADa 5, Split 1980, 173–180. Zaninović 1986 M. Zaninović, Od gradine do kastruma na području Delmata, u: P. Medović (ur.), Materijali XXII, Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, Novi Sad 1986, 163–169. Zaninović 1996a M. Zaninović, Vojni značaj Tilurija u antici, u: Od Helena do Hrvata, Izbor rasprava, Zagreb 1996, 280–291. Zaninović 1996b M. Zaninović, Burnum, castellum – municipium, u: Od Helena do Hrvata, Izbor rasprava, Zagreb 1996, 272–279. Zaninović 2015 M. Zaninović, Ilirski ratovi, Zagreb 2015.